<br />
Jubilej akademika i profesora Miomira Dašića je rijedak i za poštovanje. Ovaj rad u obliku feljtona sa zadovoljstvom sam pripremio, tim prije što je akademik Dašić moj profesor na osnovnim studijama i mentor na odbrani doktorske disertacije, kao i recenzent mojih prvih naučnih radova i član komisija za izbor u naučna zvanja, što sa ponosom ističem.
Iz opširne biografije akademika Dašića, koju je za Biobibliografiju sastavio Dobrilo Aranitović, u ovom radu navodim najkarakterističnije detalje. Naime, Aranitović je insistirao da Dašić bude što opširniji, u čemu će mu on, donekle, udovoljiti poslije „rezerve i otpora“. Pored razgovora s njim, Aranitović je građu za biografiju crpio iz publikovanih intervjua i prikaza njegovih knjiga, kao i referata za Dašićev izbor za redovnog člana CANU koji su podnijeli akademici Vlado Strugar i Petar Vlahović.
Akademik Miomir Dašić rođen je 15. novembra 1930. godine u selu Rovca kod Berana, od oca Svetislava i majke Aleksandre Lene (rođene Kiković). Miomir je prvo od osmoro djece srećnih roditelja (tri sina i pet kćeri ). Bratstvo Dašić je vrlo ugledno u Gornjem Polimlju, posebno u šekularskom plemenu, za koje je Jovan Cvijić tvrdio da je najstarije srpsko pleme u dolini Lima.
Miomir Dašić je rođen u imućnoj seljačkoj porodici. Bogatstvo nekog domaćina na selu oduvijek se mjerilo brojem grla stoke, pa je bogatstvo Dašićevog oca spadalo u najveće u čitavoj oblasti Gornjeg Polimlja. Njegov otac Svetislav, po prirodi bistar, najviše je volio da čita epske pjesme i narodne priče. Imao je dara da udara u strune gusala i rado je uz njih pjevao veliki broj epskih pjesama, koje su u njegovom sinu Miomiru, slušajući ih od rane mladosti, razvile ljubav prema prošlosti i osjećanje patriotizma.
Kao prvijenac u porodici, Miomir je od rođenja bio predodređen za školovanje. Iako najstariji, po svom priznanju, nije bio razmaženo dijete jer su otac i majka, i pored pravičnosti, bili radni i strogi. Ovaj budući profesor univerziteta i akademik je prije polaska u školu, kao ustalom i njegovi vršnjaci sa sela, čuvao stada jagnjadi, a kasnije i druge krupnije stoke.
U osnovnu školu Miomir Dašić je pošao školske 1937/38. godine. Odmah je zapažen kao izvanredno bistar i sposoban đak. Učitelj mu je bio Ljubomir Dević, marljiv i stručan čovjek, mada često prijeke naravi. Nerijetko se sukobljavao sa seljacima oko njihovih obaveza prema školi, a ponekad je bilo i nesporazuma zbog njegovog neredovnog dolaska na nastavu. Sve se to stišavalo posredovanjem uglednih domaćina u selu, a učitelj Dević je uspješnom nastavom dokazivao da se izgubljeno vrijeme može nadoknaditi. Iz svake generacije njegovih đaka bilo je uvijek onih koji su upisivali Beransku gimnaziju poslije uspješno položenog prijemnog ispita, što je najveći dokaz učiteljevog uspjeha.
Inače, učitelj se najviše i pamti, pa Dašić nije bez razloga svoj iskaz o prvom učitelju dao iscrpno.
Učitelj Ljubomir Dević je imao primjernu porodicu. Sa suprugom Milkom, koja je bila iz ugledne gradske beranske porodice Vujošević, imao je četvoro djece. Najstarija kćerka Olga pohađala je nastavu u Miomirovoj generaciji, bila je odličan đak, ali ne kao on, koji je često ocjenjivan ocjenom 5+, a na pismenim sastavima i ocjenom 6, iako te ocjene nijesu postojale u sistemu vrednovanja znanja. Tim ocjenama učitelj ga je izdvajao od drugih odlikaša. Olga Dević se najviše družila i igrala sa Miomirom Dašićem, a njihovo prijateljstvo se nastavilo i u gimnaziji, sve do njene rane udaje.
Miomir Dašić je bio najbolji učenik, ne samo svoje generacije, nego se govorilo da mu nije bilo „ravna đaka“. Nastava je počinjala sa Oče naš, koju je on kao najbolji đak izgovarao, a učitelj ga je povremeno zaduživao da radi sa slabijim đacima. Četvrti razred osnovne škole Dašić je završio početkom aprilskog rata 1941. godine. Naime, učitelj Dević je otišao na poziv o mobilizaciji vojske, a prije toga, 7. aprila, podijelio je svjedočanstva đacima. Dević je izbjegao zarobljavanje, učestvovao u julskom ustanku, a zatim pristupio četničkom pokretu i postao komandir čete u Rovcima. Poginuo je 1944. godine kod Mojkovca.(Nastaviće se)
Priredio: dr Vukić Ilinčić